Vratih se ovom blogu nakon par mjeseci i pročitah šta sam pisala u martu. Subhanallah, kako je život čudnovat. Napisah tamo kako ću se jednom vratiti tome što sam pisala i smijati se jer sam mislila da neću uspjeti u stvarima koje su me čekale da ih odradim.

Znam na šta sam tačno mislila dok sam to pisala i mogu s zadovoljstvom, srećom i zahvalnošću reći da sam uspjela elhamdulillah.

I sve je to postalo jučer, a danas su došle nove stvari oko kojih se moje tijelo i duša zamaraju. Međutim, vjerujem da će sve proći. Prolazi sve, i mislim da je sve u tome da prođe…

Odaberite danas kao dan u kojem ćete pohvaliti sebe i kojem ćete sebi reći – bravo! Toga nam doista fali.

Toliko od mene.

• eveline