U ovako hladnim danima, kad su prošli svi ispiti (i to već davno), odlučih da napišem šta, kontam bilo bi i vrijeme. Od sva svoja tri bloga, opet se vratih ovdje gdje je sve zapravo počelo. Nisam pisala mjesecima…
Međutim, ništa drugačija situacija nije ni na mojim ostalim blogovima. Nekako, ne nađem dovoljno volje da šta podijelim s vama. Ili jednostavno, nemam potrebu da to učinim. Dovoljni su mi ljudi oko mene, moji dobri prijatelji da im kažem sve ono što se dešava i usput pokupim i koji savjet. Moji zadnji postovi ovdje su bili negdje možda još kad sam trebala krenuti u drugu godinu fakulteta. Bilo je to poprilično davno. Bila sam ja tad poprilično drugačija osoba. Nedavno sam onako zbog random misli shvatila kako sam mnoge stvari promijenila kod sebe i koliko je zapravo sada bolje. Zaista. O tome možda neki drugi put. Ali evo da kažem da je jedna od tih stvari ta što mi neke gluposti uopšte ne znače više. Nekad, još kroz gimnaziju, sam bila toliko nepromišljena što tiče važnosti određenih događaja, situacija…a sad mogu se samo nasmijati koliko su nevažne bile. Koliko samo trebamo posvećivati pažnje onima koji to najviše zaslužuju.

Toliko od mene. Možda vam se javim za nekoliko mjeseci ili ipak sutra, danas navečer. Ko zna…

<3